Dan kada se probudiš

Dođe dan kada je sve oko tebe u redu, ali ti osjetiš da se u tebi nešto probudilo. Nešto se mijenja. Mijenjaš se ti.

Gdje si bila do sada?

Što si radila?

Jesi li se ikada zapitala može li sve ovo biti drugačije?

U kojem trenutku si odrezala svoja krila za let?

Od cijele zbrke i žurbe dođe taj jedan dan kad shvatiš da si zaboravila na sebe, na svoje želje i snove.

Kad si na sebe stavila te okove koji te sputavaju da živiš punim plućima?

Bojiš se makar na trenutak udahnuti punim plućima jer ne znaš što bi se nakon toga moglo dogoditi s tobom. Držiš se raznih uvjerenja i misliš da su istinita. To su tvoji nevidljivi okovi. Kad si zadnji put propitala istinitost i vrijednost tih uvjerenja?

Živjeti prema nečemu što nema dubljeg smisla za tebe, jednako je svakodnevnom umiranju.

Život može biti radost

Nosiš li u svom srcu neko davno razočarenje ili bol zbog kojih ne puštaš više nikoga blizu sebe? Taj davni udarac ti je vjerojatno donio puno boli. Ali, unatoč tome, život i dalje može biti radost. On i jest radost. Samo je moraš ponovno vidjeti i osjetiti unutar sebe.

Kad si se zadnji put pogledala u ogledalo i rekla si: “Volim te.”? Ta osoba koju vidiš u ogledalu je uvijek uz tebe, u dobrim i lošim trenucima. Možda je do sada već neko vrijeme nisi ni primjetila, ali ona je tu.

Kad si je počela stavljati u sjenu? U drugi plan?

Dok je gledaš u ogledalu, pogledaj njezine oči. Koliko tuge nose te oči koje vidiš?

Kad si zadnji put vidjela njezin iskreni osmijeh?

Sigurno u životu imaš tisuću sitnica zbog kojih se možeš nasmijati. No, s druge strane, tvoje srce mora otpustiti i tugu. Taj osjećaj koji ga može zauvijek ugušiti ako je ne otpusti.

Tko je rekao da je tuga loša? Da nije u redu plakati?

Suze su lijek za sve povrede, razočaranja i iznevjerenost. Gutanjem suza gušiš svoj život.

Tvoje srce i dalje te čeka. Ova osoba u tebi čeka da je pogledaš, daš joj ruku i izvedeš je u svijet. Baš kao što roditelj prima ručicu svog djeteta i povede ga u otkrivanje svijeta.

Teško je kad se probudiš žaleći za svime što si mogla, a nisi napravila. No, nikada nije kasno za novi početak. Kasno je jedino ako odlučiš da će tako biti.

Odluči da je danas, baš sada i ovdje taj trenutak da počneš drugačije, baš onako kako ti želiš. Ne kako drugi žele, toga je bilo i previše u tvome životu.

Snaga i vjera

Izgovore za nepočinjanje ćeš uvijek naći. Umjesto toga pronađi snagu i vjeru da možeš sve što poželiš.

Što čekaš?

Savršen trenutak? Novi ponedjeljak? Novu Godinu?

Vjerojatno misliš da će tada sve biti drugačije. Neće. Samo ćeš još jedan tjedan, mjesec ili godinu zaboraviti na sebe i svoje snove.

Usudi se čuti onaj sitni glasić ispod slojeva straha i naučenih obrazaca.

Pusti taj glas neka izađe, neka kaže što želi. Usudi se izgovoriti najdublje tajne svoje duše.

Budi sebi najveća podrška i najbolja prijateljica.

Raširi svoja krila bez straha da će drugima smetati. Tvoj let može povesti i druge u visine ako to budu htjeli.  A svi oni ostali će kao i inače pokušavati srezati tvoja krila i vratiti te na zemlju gdje su i oni. Za njih ne brini, ti samo nastavi svojim putem.

Putem koji je baš tvoj. Oboji ga svojim bojama, svim onim nijansama koje će ti donijeti osmijeh baš svaki dan.

Imaš pravo na svoj svijet kakav god on bio. I kada nitko drugi ne vjeruje u tebe, ti vjeruj. To je ipak ono najbitnije.

Ponekad samo sjedni, budi i diši. Osjeti svoj dah, udah-izdah. Osjeti svoje tijelo, svoje srce koje toliko žarko želi govoriti sve ove godine. Ali si ga malo po malo ugušila. Baš sada je pravo vrijeme da čuješ njegove otkucaje, njegove želje i daš mu zraka da ponovno prodiše.

Povratak sebi je istovremeno najduži i najkraći put na svijetu, no bez toga nećeš znati tko si ni što stvarno želiš.

Počni već ove minute ❤️

Šaljem vam veliki zagrljaj!

Marta Kravarščan

Neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, TA savjetnica / Put promjene, www.psihoterapijaisavjetovanje.com

WordPress Ads